14

Feb

Romantika za Valentinovo

  Something's gotten hold of my heart

Mirisna ruža uz poljubac. Ukusna večera za dvoje uz sveće. Maženje uz kamin i tihu muziku. Zajedničko posmatranje zvezdanog noćnog neba. Šetanje po travi pri zalasku sunca. Sviranje gitare na klupi u parku. Pisanje pisama. Čitanje poezije. Dirljivi ljubavni film u bioskopu. Komad skupog nakita. Dugi delefonski razgovori.

  Mnoge su žene danas doživele nešto od toga, ili šta slično tome. Nežni znaci pažnje koji nas obaraju s nogu, ti trenuci koje nazivamo romantičnima. Imamo naviku da ih primamo kao dokaz ljubavi od svog muškarca. Retke su srećnice koje ih doživljavaju češće nego dva do tri puta godišnje. Najčešće na današnji dan, na dan žena, ili na svoj rođendan. Da li ti poručuje da si žena njegovog života, i da će uvek biti tako? - malo verovatno. Dali želi da ti poruči da te voli, ili da je zaljubljen u tebe? - moguće. Ili čini takve stvari zato što veruje da je to potrebno i da ti to želiš? - majverovatnije.

  Prihvatamo takvo ponašanje sa oduševljenjem i naravno da niko neće odbiti uživanje u retkim takvim momentima. Ipak, romantika i romantični gestovi su nešto što ne može biti predviđeno po rasporedu i određeno datumom. Romantika je odnos prema voljenoj osobi, i romantična veza nema vreme i mesto dešavanja, a romantični trenuci dešavaju se spontano. To može da se isplanira ali se ne ugovara, i može se izroditi iz apsolutno svake situacije.

  Ima i ljudi koji su jednostavno takvi. Pažljivi i nesebični, koji uživaju u ugađanju voljenoj osobi. Zapravo je dovoljno i samo znati tako živeti, i sa poštovanjem i uvažavanjem se ophoditi prema simpatiji, ljubavniku ili životnom partneru.

The garden of love

 

I laid me down upon a bank,

Where Love lay sleeping;

I heard among the rushes dank

Weeping, weeping.

 

Then I went to the heath and the wild,

To the thistles and thorns of the waste;

And they told me how they were beguiled,

Driven out, and compelled to the chaste.

 

I went to the Garden of Love,

And saw what I never had seen;

A Chapel was built in the midst,

Where I used to play on the green.

 

And the gates of this Chapel were shut

And "Thou shalt not," writ over the door;

So I turned to the Garden of Love

That so many sweet flowers bore.

 

And I saw it was filled with graves,

And tombstones where flowers should be;

And priests in black gowns were walking their rounds,

And binding with briars my joys and desires.

 

William Blake

Comment